četvrtak, 10.06.2010.
O jebote, zar opet?
Da, ja sam inace velika jebivjetrica hmmm.
Danas sam opet markirala citav dan, naravno misleci da moji nece saznati jer sam zvala skolu i pretvarala sam se sam mama i govorila kako je njena kcer bolesna. Uglavnom, vec sam u sranju do grla, kud droge kod i ovo? Nekako mi godi biti stalno u sranjima, ko da me bas privlace. Od prije sam ja shvatila da sam magnet. Magnet za sranja. Oke, pomirila sam se s tim da sam sad kaznjena do kraja ovog mjeseca. Dakle, nema bejbisitanja, nema para, nema cuge, nema cigara. Potrudit cu se da prezivim, JEBIGA. Mrzim pisati prvi post, jer nemam inspiracije i pisem sranja LOL. Aj, do slijedeceg puta djeco.
Ni ti, nisi ti, vise.
I dises samo da znas da si ziva. Krvaris da znas da jos osjecas bol. Ne, nisi izgubila taj osjecaj straha kad god sunce obasja tvoj prozor rano ujutro i na prozor se objese kapljice rose. U toj sobi punoj sarenila, tvoje oci i dalje vide tamu. Oh. Sreca ta prljava drolja. Hodas, stajes, padas, ustajes, ides dalje. Znas da nitko nije pobjedio igru protiv zivota.
